"Ako nešto može poći naopako, poći će naopako." - prvi postulat Murphyjevih zakona. Možda zvuči ironično, ali iskustvo je pokazalo da se važni podaci na računalima ponašaju upravo prema Murphyju. Iskustvo govori da nije pitanje hoće li se vama dogoditi gubitak važnih podataka, samo je pitanje kada će se dogoditi. Ima bezbroj načina kako možete izgubiti podatke (kvarovi opreme, greška u OS-u, udar groma, ljudska glupost...), ali samo je jedan način da svoje podatke zaštitite od gubitka: backup.
Pitanje je osobnog interesa pojedinca da li mu digitalne fotografije spadaju u važne podatke ili ne, ali sumnjam da bi itko bio sretan da mu se dogodi da izgubi fotografije koje mu predstavljaju uspomenu na nešto. Zbog toga se je dobro držati nekih principa koji vrijede za čuvanje bilo kakvih važnih podataka, ne samo digitalnih fotografija. Osnovni princip za čuvanje podataka je taj da u bilo kojem trenutku može doći do havarije i da za nju treba biti spreman.
Zbog toga je dobro imati backup svih važnih podataka, i to na dva odvojena (i po mogućnosti različita medija) koji se nalaze na odvojenim lokacijama. Tako ćete se osigurati da jedna havarija ne uništi i podatke i backup, a vjerojatnost da se u isto vrijeme na dva različita mjesta dogodi havarija je stvarno minimalna.
Idealni mediji za backup fotografija su svakako optički diskovi (CD ili DVD). Njihova cijena po megabajtu prostora je najpovoljnija, a karakteristike medija su sasvim zadovoljavajuće. Ipak, nemojte pri backupu štedjeti na način da kupite nekvalitetne medije - moglo bi se dogoditi da nakon nekoliko mjeseci ili godina jednostavno ne možete pročitati podatke s takvih medija. Također se ne preporuča optičke medije snimati maksimalnim brzinama (koje su na rubu pouzdanosti), jer razlika od 5 minuta može značiti veću pouzdanost i trajnost podataka.
Kao alternativu optičkim medijima možemo razmatrati i hard disk. Naravno, backup nećemo postaviti na disk na kojemu imamo originalne podatke - ako se taj disk pokvari onda ni backup nema smisla. Idealno bi bilo u desktop računalo ugraditi tzv. ladicu za hard disk i taj disk uključivati samo za vrijeme backupa, i nakon toga ga fizički odvojiti od računala (da se osiguramo od strujnih udara i sličnih kvarova). Takav način backupa je malo skuplji, ali i fleksibilniji i brži od backupa na optičke medije.
Profesionalni fotografi (ljudi koji žive od fotografije) su ekstremno paranoidna skupina ljudi, koje je iskustvo naučilo da se podaci mogu lako izgubiti i teško vratiti. Zbog toga oni ne štede na opremi za backup svojih fotografija, što je i razumljivo: ako živite od fotografije i imate opremu vrijednu nekoliko tisuća eura, onda je normalna stvar da uložite novac i u kupnju jednog prijenosnog računala (sa DVD snimačem), desetak memorijskih kartica velikog kapaciteta, desktop računalo za obradu slika i eksterni hard disk za backup.
Nakon snimanja profesionalni fotografi odmah snimljene fotografije prebace na prijenosno računalo (i ostave ih na memorijskoj kartici), a ovisno o potrebi ih snime i na CD ili DVD. Kad dođu u ured, tada te podatke prebace na desktop računalo, na kojem ih obrade i zatim opet backupiraju na više mjesta. U principu backupirane podatke drže na fizički odvojenim mjestima (eksterni hard disk u uredu, a DVD-e i CD-e nose kući i spremaju na sigurno). Naravno, snimaju i dodatni CD ili DVD za klijenta.
Naravno, ne živimo svi od fotografije i normalno je da amateri nemaju novca, vremena ni potrebe da toliko truda ulažu u tako dosadnu radnju kao što je backup fotografija. Ipak, backupu treba posvetiti malo vremena i volje da bi izbjegli neželjene situacije.
Da bi za sebe odabrali optimalni način backupa morate malo proanalizirati svoje navike. Razmislite o tome koliko prosječno fotografija snimite u mjesec dana, za što ih koristite, da li ih odmah printate u foto studiju i slično. U principu se preporuča da radite backup barem jednom tjedno, ili nakon što snimite veći broj fotografija (npr. nakon dolaska s nekog putovanja). Svakako obratite pažnju da svoje digitalne fotografije ne držite na sistemskoj particiji hard diska ako radite pod Windows OS-om. Iako su najčešći operativni sustav, Windowsima se relativno često (s obzirom na cijenu i prečesto) dešava da dođe do greške koja traži reinstalaciju sustava pri kojoj je dobro formatirati sistemsku particiju. Dobro je osobne podatke držati na drugoj particiji, a preporučam i da napravite tzv. image sistemske particije, tako da ni greške u OS-u ne utječu na podatke.
Najbolje je nabaviti neki program specijaliziran za backup, po mogućnosti da ima podršku za snimanje na optičke medije. Ako vam je takva mogućnost nedostupna, poslužit će i Backup Utility (koji se nalazi u Windowsima) u kombinaciji sa podrškom za snimanje CD-a ili DVD-a. Dobra alternativa je i Nero 6 koji u sebi sadrži alat za backup, a često dolazi u paketu sa CD/DVD snimačima. Za backup fotografija je najbolje odabrati inkrementalni backup (koji u backup dodaje sve nove datoteke i datoteke koje su se izmjenile od zadnjeg backupa).
Ako u računalu imate dva hard diska, tada je razumna procedura u kojoj će program za backup snimati backup 1-2 puta tjedno na drugi hard disk (svi backup programi imaju mogućnost da to rade automatski), a svaka dva tjedna snimite cijeli backup na CD ili DVD. Ovo nije baš najsigurnija metoda, ali vjerojatnost da vam se istodobno pokvare dva hard diska je relativno mala.
I na kraju, ako još niste uvjereni da je backup podataka potreban
- razmislite još jednom. Backup je relativno jeftin i lagan
način da osigurate svoje uspomene. Ljudi koji imaju neke podatke
na računalu se dijele u dvije skupine:
.:. oni koji rade backup (ti su se već opekli)
.:. oni koji još ne rade backup (ali hoće kad se opeku).
Ja spadam u prvu skupinu, s time da sam imao sreću i lekciju
naučio na relativno nevažnim podacima.